петак, 27. јул 2012.

Uživancija na +39 stepeni

     
          Pre ovih kiša, bili smo suprug i ja na vikendici kod ćerke i zeta na obali Dunava i naravno, uprkos neverovatnoj veućini, uživala sam, jer su ručak pripremali muškarci. Svoj doprinos je dao i moj unuk, mešajući pileći paprikaš u kotliću. 

         Pored ovog paprikaša (koji je doduše bio malo prekuvan), bilo je tu i roštilja a i mladog pečenog kukuruza. 
    
          Sve u svemu. mi žene smo uživale u hladovini, dok su se oni topili na Suncu ( malo zaklonjenog od borovih stabala).

           Već sutradan je stiglo pogoršanje vremena i kiša, pa smo se svi zajedno vratili kući. 

среда, 18. јул 2012.

Pečene, kiselo-obelolučene -ljute papričice

      Ukoliko vam se jedu ljute pečene papričice, a ne želite da vam se zadimi ceo stan, evo do koje sam ideje ja došla i koju želim da podelim sa vama.

      Papričice poređajte na vrelu ringlu od el. šporeta, pa je pokrijte nekom starom šerpom. Tako ćete sprečiti da vam se ne dimi, mada ja iskreno volim tak miris pečenih paprika. Kada se papričice ispeku sa jedne strane, okrenite je na drugu, pa ponovo poklopite. Ispečene papričice stavljajte u najlon kesu, zatvorite je, pa kada se potpare, oljuštite ih, posolite, stavite seckan beli luk, sirće i maslinovo ili obično ulje. Ukoliko želite možete dodati kolutove krastavca i seckan peršun.
       Na ovaj način možete peči i veće paprike, ali bi bilo bolje na većoj ringli.
       Ova salata je omiljena u mojoj kući, ne goji ali "otvara" apetit.

уторак, 17. јул 2012.

Bonžita sa kikirikijem

        Često pravim bonžite na razne načine, a ovom prilikom sam isprobala da umesto oraha koristim kikiriki i obzirom na vrućine, ovaj dezert je tako brzo zadovoljio naše potrebe za nečim slatkim a i zdravim.

Potrebno je:
150 gr čokolade za kuvanje
4-5 kašike šećera
100 gr margarina
7 kašike meda
150 gr kikirikija ( neslanog )
50 gr susama i
50 gr kornflexa
Priprema:
            U sud stavite margarin, šećer, med i čokoladu i ostavite da se otopi. Ubacite seckan, predhodno prepečen sirovi kikiriki, i kratko propržen susam (na suvom tiganju). Ostavite da se sve sjedini mešajući varjačom i na kraju dosajte kornflex. Sklonite sa vatre i  nakon 2-3 minuta uzimajte kašičicom od mase i stavljajte u papirne korpice ili na uljem podmazan pleh, poslužavnik i sl.


          Uživajte u izvanrednom ukusu koji zbog kikirikija podseća na snikers.

петак, 13. јул 2012.

Gratinirane tikvice

           Vrućinčine udarile i tako me mrzi da se dugo zadržavam u kuhinji, ali se mora nešto jesti. Zato ja spremim nešto na brzinu i  onako odokativno. Tikvice su u pitanju, mada ih nešto posebno ne volim, ali zdrave su pa ih jedem. Da vas ne "davim" puno, evo kako sam ih spremila, samo što je bilo nedovoljno za supruga, sina i mene, pa sam morala uz njih još nešto da dodam.

Potrebno je:
2-3 mlade tikvice
1 mladi krompir
2-3 jaja
čaša kisele pavlake
1 kašika brašna
malo tvrdog sira
1-2 čena belog luka
so, biber, peršun, mirođija
Priprema:
             Tikvicu operite, (ne morate je ljuštiti), izrendajte, krompir oljuštite pa takođe izrendajte, dodajte seckan beli luk, so, biber, seckani peršun i mirođiju, pa sve izmešajte. Preručite u uljem podmazanu vatrostalnu posudu. Umutite jaja sa pavlakom i brašnom pa time prelijte tikvice. Odozgo izrendajte sir pa sve stavite u rernu i pecite dvadesetak minuta na 180-200 stepeni. Jelo služite toplo a može i hladno, uz neku od sezonskih salata i prilog od mesa (a ne mora).



уторак, 10. јул 2012.

Bio je vašar, a na vašaru!


          Svake godine 7. jula je moj grad prepun posetilaca. Naravno tog dana je vašar i svi se sjate, kako požarevljani, tako i oni iz bliže i dalje okoline na mesto gde se može kupiti i naći sve i svašta. Moram priznati da dugi niz godina, zapravo od kad su mi deca odrasla, ne volim tu "gungulu", jer više i nije kao što je nekad bilo. Ove godine sam nagovorila supruga da malo prošetamo vašarom, čisto da vidim kako je sada. Pošao je sa mnom, ali čim smo zašli u gužvu, rekao je da ga nervira to gurkanje i da hoće da se vratimo. Ja sam predložila da on ide kući a ja ću još malo ostati. Tako i beše. Gledam ja na sve strane, levo, desno, svuda raznoraznih đakonija, čak okačeni i natpisi "Na akciji", "Sve za 50 dinara" i sl. Ljudi prolaze, razgledaju ali odlaze ne kupivši ništa ili tek po nešto. I ja sam kupila vodootporni krejon za 50 din. kao i senke za kapke takođe za 50 din. Tek da nije ništa.

         Prolazim pored mesta gde se na ražanj okreću prasad, jagnjad, gde cvrči roštilj i sl. ali i tu je mrka kapa. Čuje se muzika iz baraka, pevao je tu, kako čujem i Era Ojdanić, ali nisam znala u kojoj je tačno bio. Gostiju slabo, narod nema para i svi se zadovoljavaju samo pogledima. Uveče kasno ostaju naši gastajbajteri, da potroše krvavo zarađeni novac u tuđini i da daju sebi malo oduška.
         Od velike gužve nisam uspela da obiđem ni četvrtinu onoga što sam htela, palo je veče a ja se vratila mom dragom, umorna što od vrućine, što od hodanja i guranja kroz masu ljudi. Baš je sve to u neku ruku zabavno, zar ne?!